Kada je prije nekoliko godina, zajedno sa članovima porodice Prović, ušao u realizaciju ozbiljnog investicionog poduhvata na Jahorini, oličenom u izgradnji savremenog i za prostore BiH i regiona jedinstvenog apart-hotela "Vučko", proslavljeni sportista i najbolji alpski smučar svih vremena u bivšoj Jugoslaviji, Bojan Križaj, svoju odluku nije temeljio isključivo na poslovnom interesu, kako se to u prvi mah može činiti, već i na jakoj sentimentalnoj vezi s olimpijskom planinom, čije je ime zauvijek pronašlo mjesto u njegovoj biografiji i velikom sportskom srcu. Razlog jednostavan i dovoljno upečatljiv, jer ako se već neko ne sjeća kretanja u smučarskom sportu sada već prilično davnih osamdesetih godina prošlog vijeka, treba podsjetiti da je Križaj bio jedan od najbojih svjetskih slalomaša, koji je krunu svoje karijere dohvatio upravo na obroncima naše planinske ljepotice, osvojivši Kristalni globus u ovoj prestižnoj i među ljubiteljima snježnih sportova najcijenjenijoj disciplini, u kojoj su se nadmetali istinski velemajstori.

- Naravno, i danas se rado sjećam tog vremena i slalomske trke koja je ušla u anale smučarskog sporta, kada sam upravo na jahorinskoj stazi nadmašio jednog od najboljih, ako ne i najboljeg slalomaša svih vremena, čuvenog Šveđanina Ingemara Stenmarka, mog tadašnjeg velikog sportskog rivala, a danas isto tako velikog prijatelja, koga smo lani i ugostili upravo na Jahorini, u našem prelijepom "Vučku" - prisjeća se Bojan Križaj, koji za "Fokus" kaže da je njegova iskrena želja, zbog koje je, uostalom, Jahorinu izabrao i kao mjesto u koje će investirati sopstvena sredstva, da ova planina u skoroj budućnosti postane istinska turistička i sportska sredina svjetskog formata.
Bojan kaže da takva očekivanja nisu nerealna, ali i ističe da je u ostvarenju takvog cilja potreban opšti angažman nadležnih institucija, te svih onih struktura koje u takvom epilogu vide ozbiljnu razvojnu šansu cijelog ovog područja.

- Iskreno vjerujem da se taj cilj može ostvariti već za nekoliko godina, realizacijom Master plana za Jahorinu, koji je kreirala Vlada RS, te ozbiljnih kapitalnih projekata, kao što je, evo, i već oživotvoreni poduhvat izgradnje savremenih i novih instalacija vertikalnog transporta, kakve su bez svake sumnje nove šestorosjedne žičare - kaže Križaj.
Dodaje da ispunjavanje uslova za ponovnu organizaciju velikih evropskih i svjetskih takmičenja podrazumijevaju i usvajanje brojnih savremenih standarda, ali i promjene nekih naših starih navika, u smislu kako moramo biti svjesni činjenice da nešto moramo i dati da bi zauzvrat mogli nešto i dobiti.

- Staze na Jahorini jesu verifikovane, ali to nije i jedini segment koji bi zadovoljio kriterijume za organizaciju velikih svjetskih takmičenja. Potrebna nam je infrastruktura i svojevrsni novi imidž Jahorine, koji bi pobudio i interesovanje velikih sponzora i snažnih medijskih kuća. Čini mi se da su nadležne institucije u RS pravovremeno shvatile neophodnost takvog pristupa, te odlučile da investiraju ozbiljna, višemilionska sredstva u modernizaciju primarnih sadržaja na smučarskim stazama, koja će , prije ili kasnije, donijeti pozitivne efekte - smatra Križaj.
On ne bježi ni od vlastite odgovornosti, ili bolje reći želje da lično doprinese u kreiranju tog novog imidža, što je već i pokazao kroz dovođenje velikih imena na Jahorinu, ali i kroz korištenje prilika da olimpijsku planinu afirmiše i promoviše gdje god da se pojavi, a to je u njegovom slučaju praktično cijela planeta.

- Vjerujem da ću ličnim aktivnostima i uz podršku istomišljenika i prijatelja, među kojima i nekadašnjih vrhunskih sportista i istinskih šampiona, živih legendi smučarskog sporta, značajno doprinijeti tome da se Jahorina vrati na svjetsku sportsku mapu, te što prije opet dođe u priliku da bude mjesto održavanja velikih takmičenja - zaključuje Bojan Križaj.
A, kada to kaže ovaj čovjek, čije je ime i danas sinonim za skijanje na prostorima cijelog ovog regiona, onda mu se mora vjerovati, baš kao što mu vjeruju i velikani poput Stenmarka, Klamera, Franka, Košira i brojnih drugih proslavljenih smučara koji su ponajviše zahvaljujući njemu i ogromnom autoritetu koji ima već boravili na Jahorini i izrazili spremnost da učestvuju u pisanju njene nove razvojne priče.

 

Igrišta

Bojan Križaj kaže da je u RS sklopio iskrena prijateljstva i ne krije da je spreman da pomogne u promociji svih njenih perspektivnih turističkih destinacija.
- Upoznat sam i s ambicioznim planovima mojih prijatelja iz Vlasenice, koji žele u skoroj budućnosti ozbiljno modernizovati zimski centar Igrišta. Imaće moju punu podršku u tom smjeru - najavljuje Križaj.
Sasvim dovoljno za početak, imajući u vidu veoma bitnu činjenicu šta ime Bojana Križaja znači u svijetu turizma i skijaškog sporta.

Pratim ovaj forum vec neko vrijeme, ali nisam nikad aktivno ucestvovao, da ne bude da nesto "hejtujem", ovaj me clanak inspirisao da napisam jednu pozitivnu kritiku :)

Jahorina je vec 30 godina sportski i turisticki centar i ne treba mnogo mudrosti da ona to bude. Za to vrijeme ako izuzmemo rat, skoro da nista znacajno nije ulagano, eto dovoljan uspjeh je bio da opstane to sto ima, sto je opet uspjeh sam po sebi, za razliku od nekih drugih mjesta u kojima nisu znali da iskoriste ni to sto im Bog dao na tacni.

Dva sestosjeda i lijepi planovi za poboljsanje postojecih staza su lijepa vjest i to ce Jahorini vjerovatno obezbjediti da koristi postojce kapacitete narednih godina, ali planskog razvoja nema ni na vidiku. I za ove investicije su se tek sjetili kad su poceli da broje goste, pa prostom racunicom (na prste) skontali da ih gube. jedina dobit koja je poznata u nasim krajevima je kratkorocna dobit, tj. samo prosta racunica, a ova ulaganja su samo prosta racunica, nije nikakav pogled dalje. Valjda kad prodje neko vrijeme, tipa 6,7 godina i postojeca ponuda postane losa, vjerovatno ce biti prica, "takva vremena", "u ono vrijeme je bilo bolje". U svemu sto uzivamo danas je plod nekog prethodnog vremena, a od onog sto danas radimo zavisice sta ce sutra biti.

Da bi Jahorina nadrasla trenutnu sebe (ne mislim na 1900 mnv :) ), potrebno je da se sam kraj i region bolje razvije, nije dovoljno navaljati sto zicara, i nabacati sto hotela (i to po pravilu bez nekog smislenog urbanistickog plana). Treba pratiti i druge konkurentske centre, pratiti trziste, a i biti malo i originalan i otici ispred njih. Dosta ljudi dolazi na skijanje na 7, 10 dana, pored skijanja hoce se zabaviti i na druge nacine, popuniti sadrzaj necim zanimljivim, tipa otici u neku diskoteku i otici u Sarajevo na cevape, medjutim kad to jednom urade, drugi put kad dodju, to je to, sve su vidili. Jedna prednost Jahorine je i to sto su ljudi koji zive od turizma prirodno ljubazni i usluzni, pa vecina ljudi koja se vrati s Jahorine dodje s te strane zadovoljna.
Stara planina u Srbiji je zaista prirodno lijepa, i lijepe SF turisticke fantazije imaju za nju, ali osim jednog, dva dana skijanja, nema sta da ponudi izuzev ako niste budisticki monah, pa hocete mir i tisinu.

Razvoj Jahorine bi trebao da bude i razvoj ponude a ona moze da se prosiri ako se bude i kraj i region oko nje razvijao i time sirio ponudu. Regionalni razvoj zimskih sportskih drustava je osnova za to, ulaganje u mlade ljude iz tog kraja koji bi posjecivali druge slicne centre, pravili zimsku kulturu u okolini i sl. Poceti sa cescim organizovanjem manjih regionalnih skijaskih takmicenja, stimulisati druge iz okoline da rade na lokalnom nivou animaciju ljudi da se bave tim sportovima. Sta bi falilo ljudima koji zive od Jahorine, da odvoje investiciju u vidu nekoliko pari istrosenih skija i bordova koji su se vec koristili prethodnih sezona i poklone nekim osnovnim i srednjim skolama iz okoline, i kad je rub sezone a ima snijega, ponude talentovanoj i zainteresovanoj djeci besplatnu obuku? Na taj i slicne nacine se investira u buducnost Jahorine, ta djeca za par godina ce biti ljudi koji ce tu da rade, da obucavaju druge, da se takmice, promovisu Jahorinu... itd.

Objedinjavenje drugih potencijalnih manjih centara iz okoline u svoju ponudu kao sto su Igrista, ili neka nova koja sad zvuce smjesno ili nevjerovatno je korak naprijed, ako nista bar bi se popularizovao skoro nepopularni zimski sport u zaostalim planinskim krajevima i pridodao koji kilometar staza na onih postojecih 20km koje nudi. Za pocetak, mogli bi da ponude svoju pomoc regionalnim opstinama, pomoc u vidu servisiranja i obuke ljudi, kao sto je Sokolac koji ima jednu zicaru, ili pomenuta Igrista, pa par ljudi odatle dovesti na obuku da zna da iskoristi kod sebe postojece potencijale, da bi oni posle mogli da sire to znanje dalje. Na taj nacin se i pravi baza ljudi na koje mozete da racunate na eventualnu organizaciju vecih dogadjaja i sl. Kad je navala na Jahorinu i kad fali strucnih ljudi, uvijek moze da se mobilise iz nekih manjih iz okoline, poneki GSSovac, poneki operater na zicari, neko obezbjednje na stazi, instruktor skijanja, servisera skija i sl, da ne pricam o drugim stvarima, tipa fizioterapeutima, masazerima, instruktorima plivanja, sto bi trebao da ima neki centar koji ima prefiks "sportski" a da ne pricam o prefiksu "olimpijski".

Promocije Jahorine na sajmovima turizma u Beogradu koje sam imao priliku da vidim i na Expo zim sajmu, su prava slika i prilika, odradjivanje i bez imalo originalnosti i zanimljivosti, valjda misle da je dovoljno da tu dodju okace par slika, podjele par ofrlje dizajniraih flajera i to je sva promocija. Ljudi koji sad dolaze na Jahorinu ce doci i bez te promocije :)

Kad bi Jahorina dobila da odrzi svjetski kup naredne godine, lakse bi napravila nove staze nego sto bi nasla ljude koji bi organizvali i sproveli taj dogadjaj.

 

raca, bogami si se trebao vec prije javljati jer ima rezona u ovoj tvoj prici.
ja sam isto protivnik promocije na taj nacin, oli ovdje su se privatnici udruzili jer navodno nisu dobro zastupljeni.

Po meni jahorina ima jedan image koji treba nejgovati sa ponudom, a ne suludim davanjem para za te manifestacije. Ja znam da je vip rekao da ce oni radje izdvajati lovu za kamere i sredstva informisanja, a ne suludo trositi na kojekavke gluposti gdje uglavnom dolaze firme koje i onako sve mogu naci u internetu.

mislim da se rezultati i vide. sto se tice ovih sestosjeda, to je stvarno pokrenulo jahorinu s mrtve tacke i kako sam cuo, ide se sa topovima u narednu sezonu.

Pitanje za VIP-a,
Koliko je realno očekivati da će u tim planovima za razvoj turizma na Jahorini naći svoje mjesto i nezimski sportovi, prije svega mislim na brdski ili planinski biciklizam? Evropski zimski centri imaju jako dobru turistički i sportsku ponudu i za vrijeme ljetnih mjeseci, kod nas se to nažalost svodi samo na roštiljanje i bacanje smeća u prirodu.

Sjecam se da sam negdje u Master planu nesto u vezi toga procitao, ali ti stvarno ne bi mogao reci nista poblize o tome.
Mislim da nam je prioritet dovesti Jahorinu na EU standard, pa cemo mi onda vrsiti pritisak sa svih strana za dodatne aktivnosti. Ima ih pored brdskog biciklizma prilicno, ali stvarno se sad ne moze o tome razmisljati.

Realno jest, ali ne tako brzo.

raca, bogami si se trebao vec prije javljati jer ima rezona u ovoj tvoj prici.
ja sam isto protivnik promocije na taj nacin, oli ovdje su se privatnici udruzili jer navodno nisu dobro zastupljeni.

Po meni jahorina ima jedan image koji treba nejgovati sa ponudom, a ne suludim davanjem para za te manifestacije. Ja znam da je vip rekao da ce oni radje izdvajati lovu za kamere i sredstva informisanja, a ne suludo trositi na kojekavke gluposti gdje uglavnom dolaze firme koje i onako sve mogu naci u internetu.

mislim da se rezultati i vide. sto se tice ovih sestosjeda, to je stvarno pokrenulo jahorinu s mrtve tacke i kako sam cuo, ide se sa topovima u narednu sezonu.

 ;) tnx

Sto se tice sajamskog marketinga, lose smo se razumili, ja bas imam kontra misljenje od toga:). Mislim da je to stvar na kojoj se ne stedi, ili da budem precizniji, mislim da kolicina novca koja se tu ne ulozi je MNOGO manja od potencijalnih gubitaka zato sto se slicne manifestacije ne prate. To da na internetu ima sve je losa predpostavka, bas losa, i same firme koje bave iskljucivo internet marketingom se oglasavaju i pojavljuju na slicnim sajmovima. Treba ici i pratiti to, i u Hanover i razne regionalne manifestacije, nisu to veliki troskovi u odnosu na dobit, uciti, krasti ideje, sklapati kontakte, informisati ljude. Problem nije u predstavljanju, vec u losem i bezidejnom.

Skeptik sam po pitanju udruzivanja malih privatnika, mada uvijek postoje talentovani pojednici koji mogu da vise zatalasaju. Primjer koji me demantuje u startu je rafting na Tari koji je haoticno nastao :), bez nekog strateskog planiranja, a ispala je dobra turisticka atrakcija koja je taj kraj malo digla na noge. Generalno sam mislio na vise instance, tipa ovi koji daju pare za gradnju zicara, Vlada, Uprava OC... itd. Mada neke stvari koje su mnogo bitne a koje sam naveo gore bi mogle samostalno od strane takvih udruzenje da se urade. Tipa sirenje kulture poslovanja, tj. da udruzenja samoslatno kontrolisu kvalitet i da sugrisu svojim clanovima koji odstupaju od njega (uhvate ga i ubiju boga u njemu jer i njihovom poslovanju steti losom uslugom :D), da organizuju zajednicke doprinose, tipa popularisanje zimskih sportova kod mladjih itd... ideja i mogucnosti ima na pretek.